Magnezij

Magnezij

Magnezij,mineral koji je prisutan u tijelu,je prirodno prisutan u mnogim namernicama,isto tako se dodaje u mnoge namirnice,može se koristiti i kao dodatak prehrani a prisutan je u nekim lijekovima kao što su antacidi i laksativi.Magnezij učestvuje u skoro 300 enziminskih sustava koje reguliraju različite biokemijske reakcije u tijelu,uključujući sintezu proteina,mišića i funkciju živaca,kontrolu glukoze u krvi i regulaciju krvnog tlaka [1-3].Magnezij je isto tako potreban za proizvodnju energijee,oksidativne fosforilacije i glikolize.Isto tako ovaj mineral doprinosi i strukturnom razvoju kostiju,a potreban je i za sintezu DNA,RNA,kao i antioksidansa glutationa.Magnezij isto tako igra ulogu u aktivnom transportu iona kalcija i kalija kroz ćelijse membrane,proces koji je veoma bitan za vodljivost živčanih impulsa, mišićne kontrakcije i normalnog srčanog ritma.[3]Tijelo odraslog čovjeka sadrži oko 25 g magnezija a od toga je se 50% do 60% nalazi u kostima,dok je ostatak u mekim tkivima.[4]. Manje od 1% od ukupnog magnezija se nalazi u krvnom serumu,a taj nivo se treba držati pod strogom kontrolom.Normalne koncentracije magnezija u krvi su u rasponu od 0,75 i 0,95 milimola (mmol) / L [1,5].Hipomagnezija se definira kao razina magnezija u krvom serumu koja je manja od 0.75 mmol / L [6].

Hemeostaza magnezija je uglavnom kontrolirana u bubrezima koji obično izlučuju oko 120 mg magnezija u urinu svaki dan[2].Izlučivanje kroz urin se smanjuje kada je nivo magnezija u tijelu nizak[1].Mjerenje nivoa magnezija je veoma teško jer se većina nalazi u ćelijama ili u kostima.[3]Najčešća metoda za procjenu nivoa magnezija je mjerenje koncentraciju magnezija u krvnom serumu,iako serumska razina ima malu korelaciju s ukupnim razinama magnezija u tijelu.[6].Druge  metode za procjenu nivoa magnezija uključuju mjerenje koncentracije magnezija u eritrocitima,slini i urinu,mjerenje koncentracije ioniziranih magezija u krvi, plazmi ili serumu.Ni jedna metoda se ne smatra zadovoljavajućom [7].Neki stručnjaci [4], ali ne i drugi [3] smatraju da je test tolerenacije najbolja metoda za mjerenje nivoa magnezija kod odraslih.Kako bi se u potpunosti izmjerio nivo magnezija,potrebno je laboratorijsko ispitivanje i kliničke procjene[6].

Preporučeni unos

Preporučeni unos magnezija u ovoj tabeli je za zdrave ljude.Međutim vrijednosti se razlikuje po polu i dobi.

[table id=6 /]

Izvor magnezija

Magnezij je široko rasprostavljen u biljnim i životinjskim namirnicama.Zeleno listano povrće,kao što su špinat,mahunarke,orašasti plodovi,sjemenke i cijelovite žitarice su dobri izvora magnezija[1,3].U principu namirnice koje sadrže dijetalna vlakna sadrže i magnezij.Magnezij se isto tako dodaje u neke muesli za doručak kao i u druge namirnice.

Mineralna i flaširana voda takođe može biti izvor magnezija,ali količina magnezija u vodi varira od izvora i brenda proizvođaća (u rasponu od 1 mg / L ali ne više od 120 mg / L)[8].

Oko 30% do 40% od dijetalnog magnezija se absorbira u tijelu[2,9].

Dijetetski suplementi

Dodatci magnezija su dostupni u različitim oblicima,uključujući i magnezijev oksid, citrat i klorid.[2,3]

Apsorpcija magnezija iz različitih vrsta dodataka magnezija varira.Oblici magnezija koji se dobro otapaju u vodi ćime se većinom absorbiraju u crijevima,nego oblici koji se ne tope najbolje u vodi[2,11].Male studije su pokazale da magnezijum u obliku aspartata, citrata, laktata i klorida se absorbira više i ima bolju biološku raspoloživost nego magnezij oksid i magnezij sulfat[11-15].Jedno istraživanje pokazuje da velika količina magnezija iz dodataka (142 mg / dan) mogu omesti apsorpciju magneziju i poremetiti ravnotežu magnezija u tijelu[16].

Magnezij i medicina

Magnezij je glavni sastojak u nekim laksativima[17].Magnezijum se isto tako nalazi u nekim lijekovima za žgaravicu i probabne smetnje.

Nedostatak magnezija

Simptomatski nedostatka magnezija je nemoguć kod inaće zdravih ljudi zbog toga što bubrezi ograničavaju izlučivanje ovog minerala [3].Međutim,obično nizak nivo ili prekomjernog gubitka magnezija zbog određenih zdravstvenih stanja,kroničnog alkoholizma ili korištenja određenih lijekova može dovesti do manjka magnezija.

Rani znakovi nedostatak magnezija uključuje gubitak apetita, mučninu,povraćanje,umor i slabost.Ako se nedostatak magnezija pogoršava može doći i do utrnulosti,kontrakcije mišića i grčava,promjene osobnosti, nenormalanog ritma srca i koronarnih grčeva[1,2].Teški nedostatak magnezija može dovesti do hipokalcemijeili hipokalijemije(niskog nivoa kalija i kalcija) jer je poremećena mineralna hemeostaza[2].

Skupina ljudi kojim prijeti nedostatak magnezija

Neadvakat unos magnezija se može dogoditi kada je unos magnezija manji od preporučenog dnevnog iznosa,ali je iznad iznosa minimalnog unosa ćime se sprjećava pretjerani nedostatak.Sljedeće grupe ljudi imaju veću vjerovatnost za konzumiranjem neadekvatnog unosa magnezija jer konzumiraju nedovoljne količine ili imaju zdrastvene uvijete,
odnosno uzimaju lijekove koji smanjuju apsorbciju magnezija ili im je poćean gubitak magnezija iz tijala.

Osobe s gastrointestinalnim bolestima

Kronični proljev i nedovoljna absorbcija masti koji su rezultat Chronove bolesti,celijakije ili regionalnog enteritisa može dovesti do nedostatak magnezija tijekom vremena.[2].

Osobe koje imaju dijabetes tip 2

Deficit magnezija i povećano izlučivanje magnezija kroz mokraću se može pojaviti kod ljudi sa inzulinskom rezistencijom i-ili ljudi koji imaju dijabetes tip 2.[24,25] Do gubitka magnezija dolazi usred sekundarnih većih koncetracija glukoze u bubrezima koji povećavaju proizvodnju mokraće[2].

Osobe koje su ovisne od alkohola

Nedostatak magnezija je česta pojava kod ljudi sa kroničnim alkoholizmom.[2] Kod tih pojedinaca,neadekvatna prehrana i gastrointestinalni problemi, uključujući i povraćanje, proljev i masnu stolicu disfunkcija bubrega s viškom izlučivanje magnezija u mokraći,nedostatak fosfata,nedostatak Vitamina D,akutnog alkoholnog ketoacidoza; i hiperaldosteronizma sekundarna bolest jetre svi mogu doprinijeti smanjenju
nivoa magnezija[2,26].

Starije osobe

Starije osobe imaju niži prehrambeni unos magnezija nego mlađe osobe [20,27].Osim toga,absorbija magnezija iz crijeva se smanjuje tokom starenja[28].Starije osobe isto tako imaju veće šanse za kronične bolesti ili uzimanje lijekova koje mjenjaju nivo magnezija,što može povećati rizik od nedostatka magnezija[1,29].

Magnezij i zdravlje

Nizak nivo magnezija može izazvati promjene u biohemijskim putevima što može povećati rizik od bolesti tijekom vremena.Ovo poglavlje se fokusira na četiri bolesti i poremećaja u kojem može biti uključen magnezij,hipertenzija i kardiovaskularne bolesti,dijebates tipa 2,osteoporoze i migrena.

Hipertenzija i kardiovaskularne bolesti

Hipertenzija je glavni faktor rizika za bolesti srca i moždanog udara.Istraživanje pokazuju da dodatci magnezija snižavaju krvni tlak,u najboljem slučajnu,u manjoj mjeri.Meta-analiza 12 kliničkih ispitivanja oktriva da suplementacija magnezija u roku od 8-26 sedmica u 545 hipertenzivnih sudionika rezultira samo malim smanjenjem (2,2 mmHg) u dijastoličkog krvnog tlaka [30].Doza magnezija u toku trajanja studije je bila oko 243 do 973 mg / dan.Autori druge meta analize 22 studija s 1173 normotenzivnim i hipertenzivnih odraslih zaključuje da konzumiranje magnezija u roku od 3 do 24 sedmice smanjuje sistolički krvni tlak za 3-4 mmHg i dijastolički krvni tlak za 2-3 mmHg [31].

Veći iznos magnezija može smanjiti rizik od moždanog udara.U meta-analizi 7 potencijalnihsuđenja s ukupno 241.378 sudionika, dodatnih 100 mg / dan magnezija u prehrani je bio povezan s 8% smanjen rizik od ukupnog udara, osobito ishemijskog nego hemoragijskim moždanim udarom[37].Jedino ograničenje takvih opservacijskih studija je mogućnost miješanja sa drugih hranljivim tvarima i prehramenim sastojcima koji takođe mogu uticati na rizik od moždanog udara.

Veliko te dobro osmišljeno ispitivanje je potrebno za bolje razumjevanje zdrasvenih koristi korištenje magnezija i dodataka magnezija za zdravlje srca i primarnoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti[38].

Dijabetes tip 2

Dijete sa većin unosom magnzija su povezane sa značajno nižim rizikom od dijabetesa,vjetovatno zbog važne uloge magnezija u metabolizmu glukoze [39,40].Hipomagnezija može pogoršati inzulinsku rezistenciju,stanje kojem često predhodi dijabetes ili može biti posljedica inzulinske rezistencije [41].Dijabetes dovodi do povećanja mokraćnog gubitka magnezija a dodatni nedostatak magnezija bi moglo narušiti lučenje inzulina,a time pogoršava kontrolu dijabetesa [3].

Većina istraživanja unosa magnezija i rizik od dijabetesa su grupne studije.Meta analize 7 takvih studija u kojoj je učestvovalo 286.668 pacijenata i 10.912 slučajeva dijabetesa preko 6 do 17 godina praćenja su otkrili da povećanje magnezija za 100 mg / dan smanjuje rizik od dijabetesa za 15% [39].Druga meta analiza 8 grupnih studija u kojoj je učestvovalo 271.869 muškaraca i žena tijekom 4 do 18 godina su pronašli značajnu inverznu povezanost između unosa magnezij iz prehrane i rizika od dijabetesa tipa 2.Rizik od pojave dijabetesa je bio smanjen za 23% kada je upoređem namanji najveći unos.

Samo nekoliko malih,kratkih kliničkih istraživanja su ispitali potencijalne učinke dodatka magnezija o kontroli dijabatesa tip 2 a rezultati su konfliktni[40,44].Na primjer, 128 bolesnika sa slabo kontroliranim dijabetesom u brazilske kliničkom ispitivanju je dobivalo placebo ili dodatak koji sadrži ili 500 mg / dan ili 1000 mg / dan magnezij oksida[45].Nakon 30 dana suplementacije razina magnezija u plazmi i mokraći se povećao kod isptianika koje su koristili dodatke magnezija i da se njihova glikemijska kontrola poboljšala.U drugom malom istraživanju u Meksiku,ispitanici s dijabetesom tipa 2 i hipomagnezijom koji su koristili tekući dodatak magnezijevog klorida (300 mg / dan elementarnag magnezija) tijekom 16 sedmica pokazalo je značajno smanjenje glukoze i koncetraciju glikoziliranog hemoglobina u usporedbi sa sudionicima koji su konzumirali placebo te je njihova razina bila normalno[46].Nasuprot tome, niti dodatak magnezija aspartata (369 mg / dan elementarnog magnezija) niti konzumiranje placeba u roku od 3 mjeseca nisu imali nikakav učinak na kontrolu glikemije kod 50 bolesnika sa
dijabetesom tipa 2 koji su uzimali inzulin[47].

Američka asocijacija za dijabetičare navodi da postoji dovoljno dokaza za potporu rutinskog korištenja magnezija za poboljšanje kontrole glikemije kod osobe sa dijabetesom[44].Međutim oni istiću da ne postoje jasni znanstveni dokazi da vitamini i minerali pogoduje ljudima s dijabetesom koji nemaju temeljne prehrambene nedostatke.

Osteoporoza

Magnezijum je mineral koji sudjeluju u formiranju kostiju i utječe na aktivnosti osteoblasta i osteoklasta[48].Magezij isto tako utječe na koncentracije oba paratireoidna hormona i aktivnog oblika vitamina D,koji su glavni regulatori koštane homeostaze.Nekoliko studija su otkrili pozitivne povezanosti između unosa magnezija i mineralne gustoće kostiju kod mušakaraca i žena[49].Ostala istraživanja pokazuju da žene sa osteoporozom imaju niži nivo razine u serumu nego žene s osteopenijom i oni koji nemaju osteoporozu i osteopeniju [50].Ovi i drugi rezultati pokazuju da nedostatak magnezija može biti faktor rizika za osteoporozu [48].Iako brojčano ograničene,studije pokazuju da je povećani unos magnezija iz hrana i dodataka može povećati mineralnu gustoću kostiju kod starijih žena[1].Na primjer,jedna kratkoročna studija pokazuje da 290 mg / dnevno elementarnog magnezija u obliku magnezijev citrata u roku od 30 dana u 20 žena u postmenopauzi s osteoporozom sprječava smanjenje kostiju u usporedbi s placebom, što ukazuje da bi smanjio gubitak kostiju [51].

Dijete koje sadrže preporučene razine magnezija mogu poboljašati zdravlje kostiju,no potrebna su dalja istraživanja kako bi se razjasnila uloga magnezija u prevenciji i upravljanju osteoporoze.

Migrena i glavobolja

Nedostatak magnezija je povezana sa faktorima koji potiču glavobolje, uključujući otpuštanja neurotransmitera i vazokonstrikcije [52].Ljudu koji imaju migrenu i glavobolju imaju nižu razinu magnezija u serumu i tkivima od
onih koji to nemaju.

Međutim,istraživanja o korištenju dodataka magnezija za spječavanja ili smanivanja simptoma migrena i glavobolje je ograničen.Tri od četiri,kratkoročna,placebo-kontrolirana ispitivanja otkrivaju umjereno snižavanje učestalosti migrena kod pacijenata koji su konzumirali 600 mg / dan magnezija[52].Autori istraživanja su zaključili da konzumiranje 300 mg magnezija dvaput dnevno,bilo pojedinačno ili u kombinaciji s lijekovima, može spriječiti migrene [53].

U preporukama Američke akademije za neurologiju i Američkog društva za glavobolje zaključuje da je terapija magnezija “vjerojatno učinkovita” za prevenciju migrene[54].

Zdravstveni rizici od prekomjerne upotrebe magnezija

Prevelika količina magnezij iz hrane ne predstavlja zdravstveni rizik kod zravih osoba,jer bubrezi eliminiraju višak kroz mokraću[28].Međutim, visoke doze magnezija iz dodataka prehrani ili lijekovima često rezultiraju pojavom proljeva što može isto tako biti propraćeno i mučninom i grčevima u trbuhu[1].Oblici magnezija kod kojih se najčešće pojavljuje proljev uključuje magnezijev karbonat, klorid, glukonat i oksid[11].Proljev i laksativni učinci
magnezijeve soli su zbog osmotskog djelovanja neapsorbiranog soli u crijevu i debelom crijevu i stimulacije želučane pokretljivosti [55].

Vrlo velike doze magnezija koje sadrže laksativi i antacidi (obično sadrže više od 5.000 mg / dan magnezij) su povezane sa magnezijumovom toksićnosti [56],uključujući kobnu hipermagneziju kod 28-mjesečnog dječaka [57] i starijeg čovjeka [58].Simptomi magnezije toksičnosti,koji se obično razvijaju kada je koncetraciju u serumu veća od premašuje 1,74-2,61 mmol / L, može uključivati hipotenziju, mučninu, povraćanje, crvenilo lica, zadržavanje mokraće, ileus, depresije i letargije prije napreduje na slabost mišića, otežano disanje, ekstremna hipotenzija, nepravilan rad srca i srčani arest [28]. Rizik magnezije toksićnosti se povećava oslabljenom funkcijom bubrega i zatajenjem bubrega, jer je sposobnost da se ukloni suvišak magnezij smanjena ili izgubljen [1,28].

Interakcija sa lijekovima

Nekoliko vrsta lijekova imaju potencijal za interakciju sa dodatciam magnezija i mogu uticati na status magnezija.Nekoliko primjera ćete vidjeti u nastavku.Ljudi koji uzimaju ove i druge lijekove se trebaju konsulirati sa
svojim liječnikom prije nego počnu koristiti dodatke magnezija.

Bisfosfonati

Dodatci magnezija ili lijekovi koji sadrže magnezij mogu smanjiti absorbciju oralnih bisfosfonata kao što su alendronat (Fosamax®), koji se koriste za liječenje osteoporoze [59].Upotreba dodataka magnezija ili lijekova i oralnih bisfosfonata treba odvojiti najmanje 2 sata.

Antibiotici

Magnezij mogu stvoriti netopive komplekse sa tetraciklinima kao što demeklociklin (Declomycin®) i doksiciklin (Vibramycin®), kao i kinolonskih antibiotika, poput ciprofloksacina (Cipro®) i levofloksacina (Levaquin®).
Te antibiotike treba konzumirati najmanje 2 sata prije ili 4-6 sata nakon dodataka magnezija [55,60].

Diuretici

Kronično liječenje diuretika,kao što su furosemid (Lasix®) i bumetanid (Bumex®), i tiazidnim diureticima, kao što su hidroklorotiazid (Aquazide H®) i etakrinsku kiselinu (Edecrin®), može povećati gubitak magnezija u urinu i dovesti do nedostatka magnezija[61]. Nasuprot tome,diuretici koji sadrže kalij poput amilorida (Midamor®) i spironolakton (Aldactone®), smanjuju izlučivanje magnezija [61].

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *